Danijela Martinovic
Odavno, zauvijek

Bolujem od tebe, duso, ja
samoca prati me
bolujem jer nisam nicija
vec dugo, dugo vrijeme
bolujem sto za te nemam lijek
sto nema te, a tvoja sam bas zauvijek

Bolujem sto nisam umrla
kad sam te vidjela
bolujem jer nisam dovoljno
za ljubav dubra bila
bolujem sto za te nemam lijek
sto nema te, a tvoja sam bas zauvijek
odavno, zauvijek

Ref.
I prodje dan, i prodje noc
a uspomene tuku
i prodje smijeh, a nece bol
dok ruka trazi ruku
duboko u oku mom
suza s tvojim okusom

Bolujem jer u srcu je lom
a tuga kucu ne bira
pa useli u bilo koji dom
ja bolujem sto za te nemam lijek
sto nema te, a tvoja sam, bas zauvijek
odavno, zauvijek

Ref.

Последна редакция от allpetrov - 08.08.2011, 14:17